Ja sam kao dno, a moj zivot je kao voda koja pada po meni. Ponekad je dovoljna samo jedna kap da na trenutak unisti moje postojanje. Problem je u mlazovima vode. Osjecam se kao da neko pusta zivot da se srusi na mene…I on se pusta, bas kao voda. Previse brzo da bih se odbranila….
Poslije dugo neispavanih noci, psihicki bolesnih pogleda u sismise koji se kace na zidove kuce, laznih osmijeha, ugasenih cigara, na ovaj ili onaj nacin, poslije dugo psihickog i fizickog ranjavanja odlucijem se na potez: isprazni um, pomozi sebi. U mozak udara cinjenica da ne znam kako da pocnem i kako da zavrsim. Ne razumijem u…
Osjećam kako mozak polako daje posljednje znake da je tu. Razum je otišao u Kaliformiju, odavno. Borim se sa mislima koje nemaju smisla, prevrćem ih po nekoliko puta u glavi. Strah obuzima tijelo, osjećam kako je cirkulacija na ivici. Neobjašnjivo. Strah te nečega ali ni sam ne znaš čega. Dok u sebi polako prevrćem nejasno…
Gledam u praznu čašu cappy-a i medu kojeg sam dobila za svoj deseti rođendan. Osjetim metaforu u svom govoru, sve je tako prazno i prolazno, baš kao i taj sok koji sam popila nekad i sreću koju sam osjetila zbog tog mede. Osjećaji slabe, neki su čak i skroz isprani ali ja ipak u dubini…
.na neki cudan nacin u sebi skupljam posljednje osjecaje koji su mi ostali. [IMG]http://i47.tinypic.com/33m2w6f.jpg[/IMG]
Mastala sam o nama. Mi smo postojali, a ti si bio najljepse i najdivnije bice, onakav u kakvog sam se ja zaljubila, onaj koga volim, nije bilo stvarno, svjesna sam ali iz ne znam kojeg razloga vjerovala sam da je moguce da zaboravim na sve i da ti se predam lakomisleno. Mastala sam o susretu…
Prazan list. Ko stvoren da napisem sve svoje probleme, da se isplacem i nastavim dalje sa osmjehom, onako kako to obicno radim. Sjedim u krajnje deprimiranom polozaju sa crvenim ocima i podocnjacima do poda, opet me pobijedila nesanica. Dok se playlista okrece, ja u svakom stihu pronalazim sebe i razmisljam. Je li sve sto se…
Pocinjem. Nas cetiri. Cetiri velike prijateljice. Istina, zvuci neiskeno, ali istina je. Istina je i da je patetika dio nas. Istina je da ovaj post nece biti u potpunosti tacan, jer to sto imamo je nesto sto je nemoguce napisati na jednom listu, u jednoj knjizi, nemoguce je napisati sve sto prolazimo svakog dana i…
Prokleto naporni dani od kojih ne stignem da uhvatim jedan djelic sekunde da pomislim o sebi, o buducnosti, o ciljevima koje treba da ostvarim. Osjecam se kao da polako gubim svaku mogucu nadu i volju, kao da me ovo na neki poseban nacin jede i unistava. Dok protok cirkulacije slabi i osjecam kako se moja…
Njen je zivot tuga i nevjerstvo, nosila je ljepotu ko prokletstvo.