vjerovanja - IMAM SVOJ MALI SVIJET I OKO NJEGA KINESKI ZID

IMAM SVOJ MALI SVIJET I OKO NJEGA KINESKI ZID

"Bio sam zaljubljen u nju godinama. Al' ja sam drug bio i ostao. I tamam mislim da sam je zaboravio... Pa je sretnem, kao slučajno. Da slučajnosti postoje. I samo me zagrli jako. A ja samo shvatim da je ona meni suđena. Kad-tad. "


24.01.2013.

vjerovanja

Mastala sam o nama. Mi smo postojali, a ti si bio najljepse i najdivnije bice, onakav u kakvog sam se ja zaljubila, onaj koga volim, nije bilo stvarno, svjesna sam ali iz ne znam kojeg razloga vjerovala sam da je moguce da zaboravim na sve i da ti se predam lakomisleno. Mastala sam o susretu nakon jednog duzeg perioda, sanjala sam kako ti stavljam glavu na desno rame lagano ti sapucem najljepse iz moje glave, sjecas se nekad je bilo tako savrseno imati cijeli svijet u tom beznacajnom cinu. Pokusavala sam se sjetiti nacina na koji me gledas, nacin na koji me grlis i ljubis po celu, nacin na koji mi prilazis vratu, kad moji otkucaji polako ubrzavaju. Skoro sam bila sigurna da sam se svega sjetila, sjetila sam se nacina na koji izgovaras rijeci, pogleda koji me cinio sretnom i zagrljaja koji je toliko tesko zaboraviti. Sjetila sam se, iako nije bilo nekog velikog povoda za svo to suludo vracanje u proslost. Ali ne mozes zamisliti koliko me to ucinilo jacom, dalo mi snage da vjerujem u nestvarno. Opet po ko zna koji put vjerovala sam u cuda, vjerovala u nesudjeno, nestvarno. Povjerovala sam u svaku svoju glupu mastu o nasem susretu, govoru i zagrljaju, previse sam snage imala. Ubrzo si  porusio svaku moju misao da mogu biti sretna u tvom zagraljaju, da mogu uzivati u tvojoj rijeci. Po ko zna koji put vjerovala sam da cu uskoro moci vidjeti tvoje mane, cuti tvoje lazi dok ih mahinalno provlacis kroz pricu, neces vjerovati ali zeljela sam ih, pozeljela sam da mi ponovo polako slamas srce, ali pod uslovom da te vidim i da osjetim vrelinu tvog dodira, najljepseg. Ali ti si bio tu da sve to srusis, uvijek si znao kako da pokvaris sve sto me veze za tebe, da me razuvjeris, da se pojavis bas onda kada ne trebas. Divila sam ti se, kako si samo hladno uspio da me odbijes od sebe, ponovo. Vjerovala sam ti da si onaj stari koji me privukao sebi i govorio nemoj da budes tuzna, ja sam tu, sad se vjerovatno ni ne sjecas tog trenutka, mozda si ga zaboravio za godina par, za dana par, za sati ili minuta ali ja ga se uvijek sjetim i ne samo toga nego i mnogo drugih trenutaka kad si bio covjek kojeg sam voljela.  Jeste bio si covjek, jer ja sam voljela onog koga sam sama smislila, a ti si bio neko drugi ili si postao, sada je svakako svejedno. Pravilo je da te se ne sjetim vise, da ne pomislim na tvoje rijeci koje su svejedno bile lazi, da ne vjerujem nijednu rijec koju izgovoris, da te odbijem kada me ponovo pokusas privuci sebi bez razloga, ali to je samo glupo pravilo. Vjerovatno ce biti prekrseno prvom prilikom kada mi opet slazes najbolje kako znas.


Zamisli ti si ja, zamisli ja sam ti i otvaram oci i kazem, odlazim

BROJAČ POSJETA
2520

Powered by Blogger.ba